Slusite srbsku Sugubu jekteniju na mp3!
Nakon citanja Jevandjelja proiznosi se suguba jektenija. Zbog cega ova jektenija nosi epitet "suguba"? Ovaj pridev u prevodu sa grckog jezika znaci uporan, usrdan, a primer za ovo znacenje date reci u priloskoj formi, nalazimo u Delima svetih Apostola: "Petar je bio zatvoren i cela se Crkva za njega usrdno molila."
Jektenija pocinje pozivom: "Recimo svi iz sve duse, i od svega uma svoga, recimo." Postavlja se pitanje zbog cega se ponavlja glagol "reci"? Zbog toga sto su u ovom pozivu spojene dve razlicite recenice. Prema podacima iz starih rukopisa djakon je zapocinjao jekteniju poducavajuci verne kako bi trebalo da odgovore na molbe koje proiznosi, recima: "Recimo, Gospode, pomiluj.". Zatim bi djakon nastavljao "Iz sve duse, i od svega uma svoga, recimo.", a posto su verni prethodno poduceni, odgovarali bi "Gospode, pomiluj".
Djakon dalje nastavlja molbom "Gospode Svedrzitelju, Boze otaca nasih, molimo Ti se, uslisi i pomiluj." I na ovom mestu mozemo uociti razlog zbog koga se ova jektenija oznacava kao suguba, odnosno usrdna, jer u "mirnoj" jekteniji, djakon poziva verne na molitvu recima: "Gospodu se pomolimo", dok se u ovom slucaju obraca Bogu direktno usrdno se moleci recima medju kojima se nalaze i ova tri glagola: "molimo Ti se, uslisi i pomiluj".
Sledeca molba koju djakon proiznosi u okviru ove jektenije je: "Pomiluj nas, Boze, po velikoj milosti svojoj (inspirisano 50. Psalmom), molimo Ti se, uslisi i pomiluj", a narod odgovora trikratnim "Gospode, pomiluj", sto predstavlja jos jedan razlog zbog koga se ova jektenije karakterise kao usrdna, odnosno uporna.
Molitva koja se cita uz ovu jekteniju, odnosno "molitva usrdnog moljenja" je povezana sa prethodno opisanom molbom, kao sto se moze konstatovati u grckim bogosluzbenim izvorima i u stvari predstavlja razvijenu formu molbe za milost: "Gospode, Boze nas, primi ovo usrdno moljenje od slugu tvojih i pomiluj nas po obilju milosti tvoje, i nisposlji milosrdje tvoje na nas i na sav narod tvoj koji ocekuje od Tebe bogatu milost."
Posle molitve djakon nastavlja, ali molbe koje se upucuju Bogu su drugacijeg stila nego prethodne i zapocinju recima "Jos se molimo" i ne zavrsavaju se karakteristicnim glagolima "molimo Ti se, uslisi i pomiluj". Sadrzina i broj ovako formulisanih molbi se razlikuju u zavisnosti od lokalne bogosluzbene prakse…
Nakon poslednje molbe, "Pomiluj nas, Boze" narod je pevao "Gospode, pomiluj.", ne tri, vec devet ili dvanaest puta i to uzdignutih ruku. Tako se suguba jektenija zavrsavala "pokretnom" molbom za milost, jer je postojala mogucnost da pre nje bude ubacen i odredjen broj drugih molbi. Za vreme dok bi episkop izgovarao doksologiju "Jer si milostiv i covekoljubiv Bog" okretao bi se ka narodu i tri puta blagosiljao.
